Nakon parnog stroja u 1. industrijskoj revoluciji, pokretne trake u drugoj, te interneta u trećoj, četvrtu generaciju industrije određuje digitalno povezivanje proizvoda, strojeva, alata i ljudi, u najvećoj mjeri radi jačanja konkurentnosti – optimiranja procesa, bržeg implementiranja inovativnih modela i veće kvalitete proizvoda uz niže troškove.
Europska dugoročna vizija razvoja proizvodnje – Industrija 4.0 – temelji se sinergiji online svijeta i industrijske proizvodnje. U zadnjim godinama, vodeće države EU, koje predvodi Njemačka, prepoznale su u tome veliku šansu za jačanje globalne konkurentnosti daljnjim razvojem proizvodnih potencijala za 21. stoljeće.
Tako je prije skoro 5 godina stvorena dugoročna vizija razvoja proizvodnje pod nazivom Industrija 4.0, a na temelju koncepta novih, modernih tvornica koje se koriste informacijskom i komunikacijskom tehnologijom za digitalizaciju poslovnih procesa kako bi kreirale velike prednosti poput poboljšane kvalitete, nižih troškova i povećane učinkovitosti proizvodnje.
Cilj industrije 4.0 pametna su poduzeća, tvornice i pogoni koji su prilagodljivi i učinkovito integriraju klijente i ostale poslovne partnere (dobavljače, kooperante) u jedinstvenom procesu što bržeg i usklađenijeg, a posljedično efikasnijeg procesa konverzije inputa u output, bez obzira o kojoj se djelatnosti radi.
Radi se naprosto o povezivanju strojeva, uređaja i senzora (Internet of things) radi optimizacije procesa.
Isti model razmišljanja slobodno se seli od industrije prema uslužnim ili trgovačkim organizacijama koje pod pritiskom globalne konkurencije također moraju kontinuirano optimirati lanac opskrbe koji pretpostavlja integralni pristup planiranju, provedbi i kontroli protoka informacija, materijala, robe i usluga, od dobavljača do krajnjeg kupca.
U tom kontekstu prepoznajemo i novu ulogu kontrolera. Kontroling sadašnjice također karakterizira prilagodljivost, mjerenje učinkovitosti korištenja resursa, optimiranje, te mjerenje zadovoljstva klijenata i poslovnih partnera. Posljedica digitalizacije je BIG DATA, i posljedično tome kontroling 4.0.
BIG DATA zapravo je masa raznolikih podataka koja pristižu velikom brzinom i učestalošću i zbog toga se stalno uvećava njihov volumen (3V – volume, velocity, variety). No, digitalni zapis sam po sebi ne znači mnogo. On se mora strukturirati, analizirati, mora ga se staviti u kontekst kako bi od njega bilo tko imao koristi. Tu na scenu nastupa kontroling 4.0. I tu se zapravo moramo pitati – može li digitalizacija bez kontrolinga?
Prijenos informacija na sve menadžerske razine nije nimalo rutinski posao. Nije dovoljno menadžere jednostavno opskrbiti informacijama. Informacije se moraju dobro razumjeti – od kuda dolaze i što nam govore, te kako ih ispravno koristiti.
Iz tog razloga digitalizacija za kontroling jednako kao i kontroling za digitalizaciju – znači revoluciju u smislu pretvaranja svih vrsta informacija u digitalnu formu tako da se one mogu procesirati, analizirati, grupirati, uspoređivati te na temelju njih zaključivati o smjeru trendova i odnosno predvidjeti što bi se moglo dogoditi u sljedećem razdoblju.
Podaci se transformiraju sve brže i moguće ih je obraditi sve više, a mogućnost predviđanja i modeliranja sutrašnjice, posebno u kontrolingu, nikad nije bila veća.
Osim internih, uglavnom strukturiranih podataka danas prikupljamo velike količine eksternih nestrukturiranih. Digitalizacija omogućuje prikupljanje podataka o prodaji i navikama potrošača, o trendovima i promjenama. Matematička i statistička analiza više nisu dovoljne da bi se olakšalo odlučivanje. Današnji podaci prebrzo se mijenjaju (fast-moving big data), što znači da s reaktivne analitike prelazimo na proaktivnu prediktiku.
Kontroling 4.0 treba omogućiti razumijevanje korelacije i između nestrukturiranih podataka, uočavanje uzorka i trendova koji mogu definirati prediktivne modele. Kontroling 4.0 mora procijeniti nužna ulaganja, pomoći u traženju kraćeg vremena proizvodnje i nižih troškova, sudjelovati u kreiranju sustava automatskog naručivanja materijala ili robe.
Menadžeri žele brzo i kvalitetno rješenje svojih problema. Žele pravodobne, personalizirane izvještaje u trenu. Stoga je jasno da su najvidljivije promjene vezane uz IT.
Postojeće BI tehnologije počinju se mijenjati u BIG DATA tehnologije. Tržište analitike velikih baza podataka ubrzano raste, svakodnevno se razvijaju nova tehnološka rješenja. Tehnologija se mijenja zapravo brže no što to korisnik može pratiti.
Upravo korisnici, njihovi procesi i strategije zahtijevaju više vremena za promjenu. Zbog toga glavna zadaća kontrolera kao „menadžera promjena“ (change manager) treba biti pružanje pomoći u odabiru onoga što treba mijenjati, jer svaka promjena nosi za sobom velika ulaganja u strojeve, opremu, IT i ljude.
Kontroling, već odavno prepoznat kao „jedini izvor istine” (single source of truth ), neizostavna karika od definiranja procesa do objavljivanja rezultata, od koordiniranja sustavom planiranja do kritičke rasprave o rezultatima. Kontroleri su zaduženi da prate poduzeće kao cjelinu usmjereno prema budućnosti kao poslovni partneri menadžerima na svim hijerarhijskim razinama.
Kontroling može biti jak koliko je jaka njegova IT podrška. Zbog toga se vrsta zahtijeva koje kontroler treba ispunjavati značajno mijenja upravo uslijed razvoja IT. Današnja BI-rješenja u obliku informacijskih otoka morat će se integrirati i centralno koordinirati, svakodnevno dolaze nova BIG DATA rješenja koja treba testirati, usavršiti, „postaviti na noge“.
Postupanje s tako velikom količinom prikupljenih podataka zahtijeva visoki stupanj znanja i iskustva u analizi, simulaciji i pronalasku poslovnih povezanosti za što je potrebno mnogo novih znanja i vještina. U tom smislu kontroler današnjice i sutrašnjice mora se razvijati smjeru informacijskog stručnjaka kojem je već nadjenuto novo ime: „data scientist“. Kako bi se išlo u korak sa spomenutim razvojima, kontroleri se moraju usavršavati u „menadžere informacija“ (information manager).
Veliki izazov je stoga edukacija li pronalazak dobro educiranih kontrolera. To su ljudi koji trebaju znati kako rudariti morima podataka i istraživati nepoznata područja i uočavati sličnosti i razlike, obrađivati i arhivirati velike količine znanja koja su rezultat analize mora podataka. Kontroleri će trebati biti u stanju rudariti strukturiranim i nestrukturiranim morima podataka, izrađivati kompleksne modele i strukture, te izrađivati izvještaje koji sumiraju rezultate istraživanja.
Pritisak na opće troškove u poduzećima se povećava iz godine u godinu. Procesi kontrolinga 4.0 ne moraju biti samo efikasni, već se moraju i efektivno primjenjivati u skladu sa strategijom. Svi oni koji uhvate ritam ovih promjena imati će šansu za globalno pozicioniranje u svijetu savršene konkurencije.
A gdje je u svemu tome Hrvatska? Za sada izgleda još uvijek nije sazrjelo vrijeme da se posvetimo strateški osmišljenom restrukturiranju i moderniziranju naše industrije i kontrolinga (izuzev rijetkih iznimaka) kako bismo barem djelomično sustigli europsku viziju industrije 4.0.. Još je uvijek malo onih koji se u ovom trenutku aktivno bave zamjenama postojećih sustava treće industrijske revolucije sa sustavima koji obilježavaju industriju 4.0.
Bez obzira na to u kojem se smjeru razvijala hrvatska industrija, sigurno je da će vrlo brzo doći vrijeme kada će se proizvodi stvoreni zastarjelom tehnologijom prestati tražiti na tržištu zbog nedovoljne kvalitete, visokih troškova ili neučinkovitosti proizvodnje. Lako se može dogoditi da zbog toga ostanemo u velikoj mjeri izvan globalnog lanca opskrbe koji zahtijeva savršeno planirane, programirane i kontrolirane troškove i stalni nadzor nad procesima poduzeća i svakako kontrolere i kontroling 4.0.
